Izgradnja jedinica i ustanova korpusne vojne oblasti počela je istovremeno s djelovanjem Korpusa. Ranije formiranje komande područja (kalničkog, moslavačkog, bjelovarskog i zagorskog) pomogle su da se korpusna oblast vrlo brzo osposobi kao jedinstven sistem u vojnopozadinskom pogledu.

Proces razvijanja i jačanja takvog našeg sistema na slobodnom teritoriju 10. korpusa bio je stalno na uzlaznoj liniji. Nedostatak razvoja bio je manjak iskusnog i obučenog kadra koji se osjećao stalno kao jedan od ograničavajućih faktora, ali zahvaljujući kvalitetu i stručnosti postojećeg kadra problemi su bili brzo rješavani, što je doprinosilo jačanju materijalne i tehničke baze vojnopozadinskog sektora (osiguranja).

Izvještaj Štaba 10. korpusa od 13. studenog 1944. godine o radu korpusne oblasti daje najcjelovitiju sliku stanja i problema u tom području, pa je korisno u nešto širem izvodu objaviti onako kako je tada zabilježeno:

 

1.

 

»Saradnja sa organima narodne vlasti i JNOF-a nije još uvijek onakova kakova bi trebala da bude. Osjeća se neka stanovita podvojenost, naročito kod komandi mjesta i nižih odbora.

U izvršavanju tih zadataka, u pripremama za njih, u tumačenju narodu da je potrebno založiti sve snage za izvršenje tih zadataka nema dovoljno jedinstvenog nastupanja i međusobne pomoći. Da se to popravi preduzimaju se zajednički sastanci vojnih i civilnih vlasti kako bi se svestranim upoznavanjem problema i zadataka došlo do što jedinstvenijeg i planskog rada po svim pitanjima.

b) EKONOMSKE mogućnosti ove Oblasti su vrlo velike. Valja imati u vidu da se ratne strahote, u uporedbi sa ostalim krajevima naše zemlje, nisu ovdje gotovi ni osjetile na ekonomskom polju. Skučeno tržište i nepovjerenje u novac te male mogućnosti nabavke industrijskih proizvoda odrazile su se kao gomilanje ekonomskih dobara (poljoprivrednih) u rukama naroda. Veću sistematsku pljačku žetve i stoke na čitavom prostoru Oblasti neprijatelj iz više razloga nije uspio izvršiti. Pritisak naših jedinica i kontrola velikog dijela Oblasti, transportne teškoće, nepopularnost rekvizicije za bezvrijedni novac i slaba organizacija učinili su da neprijatelj nije uspio opljačkati čak ni one krajeve koje je prilično čvrsto držao napr. Podravinu. Lokalni ispadi neprijatelja na slobodnu teritoriju bili su kratkotrajni, a manje pljačke koje je u takvim prilikama vršio nisu mogle znatno oštetiti ekonomsku snagu naroda. Izdržavanje naše vojske vršilo se sa ekonomski najbogatijih krajeva — Moslavačkog i Bjelovarskog područja — relativno lako.

Jedino je ekonomska situacija nešto teža u Zagorju, jer kraj je inače dosta pasivan a u njemu se nalaze relativno jake koncentracije neprijateljskih snaga koje ga iscrpljuju, tako da svaka veća koncentracija naših snaga na tom sektoru donekle otežava njihovo snabdjevanje. Isto tako popaljen (je) i temeljito opljačkan jedan dio Kalničkog područja (V. Poganac, Ludbreški Ivanac, Ribnjak i dr. sela — R. B.) i to upravo onaj na kojem mi imamo čvrstu kontrolu. Međutim ekonomska snaga ostalih triju područja je takova da bi (s) lakoćom pokrili te nedostatke. Kao ekonomska baza za sada dolaze u obzir Moslavačko i Bjelovarsko područje dok Posavsko područje za sada ne dolazi toliko u obzir radi vojne situacije.

Snabdijevanje vojske, naročito u pogledu ishrane, na takovoj bazi je vrlo dobro a pogotovo u odnosu na snabdijevanje u ostalim krajevima naše zemlje...

Da bi se kampanja za prikupljanje rezervi hrane što uspješnije provela, uvučene su u nju sve organizacije NOP i izvršene pripreme i plan rada. Kampanja će se voditi tokom studenog i početkom prosinca, te su postavljene norme koje treba da se dostignu. Plan predviđa da bi kampanja trebala da dade najmanje tromjesečne rezerve za čitav Korpus punog formacijskog sastava te za još jedan takav Korpus izvan teritorije ove Oblasti.

Što se tiče ostalih snabdijevanja vojske, a naročito odjećom i obućom, situacija je mnogo teža nego u pogledu prehrane. Jedinice su obučene vrlo slabo a naročito pozadinske jedinice, radionice, građevinske čete itd. kod kojih stanje zabrinjuje. Tu su, može se reći, jedini izvori saveznička pomoć i vojni plijen, koji do sada nisu mogli podmiriti ni goruće potrebe. Pitanje obuće u dogledno vrijeme (biće) riješeno čak i ako ostanemo upućeni samo na vlastitu proizvodnju, jer smo oslobođenjem Podravine dobili kožare u Novom Gradu i Đurđevcu koje će u zajednici sa našim prijašnjim kožarama postići približno potreban kapacitet prerade i proizvodnje za jedinice Korpusa...

Kao poseban problem valja istaći sve veće teškoće u pitanju nabavljanja soli. Tu smo upućeni na nabavke sa neoslobođenog teritorija i iz Mađarske...

 

2.

 

Korpusna Vojna Oblast je organizacijski tek posljednji mjesec do kraja popunjena i oformljena. Njezin rad na svim sektorima počinje da se osjeća... Iako je rad u vojnoj pozadini relativno dosta težak na malu slobodnu teritoriju kao i na njenu rascjepanost važnim komunikacijama i uporištima, ipak je vojna Oblast dosegla do danas tu organizacijsku sposobnost da nema razloga sumnjati da će daljnjim upornim radom moći da ovlada zadacima koji će se pred nju postaviti.

a) MOBILIZACIJSKI ODSJEK: Pitanje mobilizacije još uvijek je glavni problem i kao takav on je u centru pažnje. Po tom pitanju još uvijek se osjeća i dolazi do izražaja naša slabost. Isto tako na tom pitanju teško se osjeća nedovoljna saradnja sa NOO-ima i JNOF-om. Glavni nedostatak u radu na mobilizaciji osjeća se u slijedećem:

1.) Nedovoljna politička priprema, 2.) Osjetno pomanjkanje manje više stručnog ljudstva koje bi lako i brzo sređivalo mobilni materijal i tehnički rad u mobilizaciji, pošto općinski NOO-i nisu dovoljno jaki da prikupe i srede taj materijal, 3.) Slabost komandi mjesta i partizanskih straža koje na mnogim sektorima Oblasti nisu dovoljno jake i efikasne u prikupljanju onih koji se ne odazivaju pozivima i izbjegavaju mobilizaciju.

Odsjek za mobilizaciju je dosta slab. Drug Santo (Gabrijel — R. B.) je šef odsjeka, ima potrebnu rutinu i pravilno shvatanje, marljiv je i zalaže se ali ne dospjeva na sve strane da pruži potrebnu pomoć...

U toku ovog mjeseca izvršena je do kraja mobilizacija Mađara, (Narodnost koja živi u Hrvatskoj na teritoriju Korpusa R. B.) čime je riješeno jedno dosta krupno pitanje koje (je) jedno vrijeme dosta ometalo rad na mobilizaciji. Nakon oslobođenja Podravine stvorene su široke mogućnosti za mobilizaciju na tom teritoriju...

b)                EKONOMSKI ODSJEK organizacijski je popunjen, osim što nema pomoćnika šefa odsjeka, koje mjesto je upražnjeno odlaskom druga Mesarića za zamjenika komandanta Moslavačkog područja i druga Blažića koga smo mislili predložiti za pomoćnika šefa u Ekonomsko odjeljenje Glavnog štaba...

c)       TEHNIČKI ODSJEK organizacijski je popunjen. Rad odsjeka je dobar, stručno na visini. U njemu se stalno osjeća tendencija na bolje. Drugovi se unose u zadatke i nastoje predviditi sve kako bi uvijek bili u mogućnosti da ovladaju zadacima koji će se pred njih postaviti i...

d)                SAOBRAĆAJNI ODSJEK organizacijski je također popunjen. Taj odsjek do pred kratko vrijeme nije imao šefa odsjeka što se je osjećalo u njegovom radu. Postavljanjem za šefa odsjeka druga kapetana Budisavljevića osjetilo se poboljšanje. On se dobro snašao i dobro povezao rad svih sekcija u odsjeku...

e)                SANITETSKI ODSJEK. Izvještaj o stanju saniteta na našoj Oblasti šalje načelnik saniteta u cilju da se pojača skrb za ranjenike i obezbijedi što bolje njihovo snabdijevanje bolnice na teritoriju Moslavačkog područja i njihovo snabdijevanje preuzela je Korpusna Vojna Oblast, dok su bolnice na teritoriju Bjelovarskog područja i dalje snabdijevane po Komandi područja. Na prostoriji tih dvaju područja omogućen je normalan rad saniteta i ranjenici i bolesnici dobivaju sve što je potrebno za njihovo ozdravljenje. Rad saniteta na ostalim trima područjima ne može da se razvije radi skučenosti teritorija i čestih prepada neprijatelja. Rad referenata tih područja svodi se redovno na preuzimanje ranjenika i bolesnika od operativnih jedinica i njihovo zbrinjavanje dotle dok ne dođe mogućnost da ih prebace na Moslavačko ili Bjelovarsko područje.

 

3.

 

Vojna Oblast dijeli (se) na pet područja: Moslavačko, Bjelovarsko, Kalničko, Zagorsko i Posavsko (Pod konac travnja 1945. bilo je stvoreno i Varaždinsko — R. B.) Djelovanje, rad i prilike na područjima ne može se obuhvatiti generalnim prikazom jer u njihovom radu i mogućnostima postoje bitne razlike.

 

a) Moslavačko područje:

Komandant je drug Remenar Karlo,

Komesar Bajt Franjo,

Zamjenik komandanta Mesarić Blaž.

Ta komanda postavljena je nedavno na te dužnosti... Mogućnost rada po svim sektorima su široke, jer područje ima dosta veliku slobodnu teritoriju, u posljednje vrijeme još i povećanu. Uslijed opće slabosti i neaktivnosti neprijatelja može se naše djelovanje i rad ispoljiti do samih neprijateljskih uporišta. Karakteristično je za to područje da je na njemu dosta slaba organizacija iako je to naše najstarije područje. Isto tako vojna disciplina i odgovornost, odnos prema naređenjima i zadacima nije na visini. U jedinicama Komandi mjesta i partizanskih stražara, te u ostalim vojnim formacijama sakupilo se i na razne načine uvuklo mnogo dezertera iz operativnih jedinica. Drugovi koji su sada na dužnostima u Komandi područja dobro su uočili te probleme i zalažu se da ih riješe. Preduzimaju čišćenje svojih jedinica od dezertera i špekulanata i nastoje da podignu vojnički duh, disciplinu i odgovornost...

b) Bjelovarsko područje:

Komandant je drug kapetan Broz Veljko,

Komesar drug Banak Stjepan,

Zamjenik komandanta drug Lončar Ivan.

... Oslobođenjem Podravine slobodna teritorija ovoga područja znatno se proširila, a kako je to gotovo najbogatiji kraj naše oblasti, mogućnosti za rad po svima sektorima su velike. Komanda područja se dosta brzo snašla u novim i većim zadacima i sa dosta uspjeha rješava postavljene zadatke. Rad saobraćajnog odsjeka pokazuje najviše organizatorske sposobnosti, a dobro se razvija i tehnički odsjek. Mobilizacija je dosta uspješno završena na ranije oslobođenom dijelu područja, a sad se vrši i u Podravini. Na ekonomskom sektoru do sada je bilo najslabije. Vojnička disciplina i odgovornost nije na dovoljnoj visini... Odnos prema NOO-ima dobar, tek odbori su na tom području znatno slabiji nego u Moslavačkom... Područje je podijeljeno na osam komandi.

c) Kalničko područje:

Komandant drug Vitanović Branko,

Komesar drug Anđelić Milan,

Zamjenik komandanta drug Kocković Ivan.

Područje još nema potpuno popunjen tehnički i saobraćajni odsjek. Rad područja je znatno teži nego na Moslavačkom i Bjelovarskom području. Slobodna teritorija je stješnjena i izložena neprijateljskim prepadima, ali ni sama komanda nije pokazivala dovoljno inicijative, upornosti i prodornosti da svoj utjecaj i rad proširi i na onu teritoriju koju inače vojnički kontroliše. Osim toga nije organizovala rad ni po onim sektorima na kojima je to moguće (ekonomski sektor i mobilizacija) Vojnička disciplina u jedinicama također nije na visini, ali kada je to područje izloženo, a jedinice često u kontaktu s neprijateljem, to im je i borbenost veća. NOO postoje samo na malom dijelu područja i saradnja s njima je dobra... Područje ima četiri komande mjesta.

d) Zagorsko područje:

Komandant drug Hudek Šime,

Komesar drug Špiranec Josip,

Zamjenik komandanta drug Šepetalec (Šepetavc - R. B.) Milan

Po sektorima rada organizacija je tek u povoju, dok tehnički i saobraćajni odsjek nije još oformljen. Komanda područja ima jednu četu boraca i mali broj ljudstva zadužen po ostalim sektorima rada. Nema slobodne teritorije i često je izložena neprijateljskim napadima. Pod tim uslovima mogućnosti za rad su smanjene. Rade u zajednici sa Okružnim N. O. odborom, koliko im prilike i situacija dozvoljavaju ipak uspijevaju da se održe na svom teritoriju i njihov rad se osjeća. Komande mjesta i partizanska straža na tom području ne postoje.

e) Posavsko područje:

Komandant drug major Čizmek Đuro

Komesar drug Lačan Stevo,

Zamjenik komandanta nije postavljen.

Po pitanju mobilizacije zadužen je drug Nikolić, a po ekonomskom sektoru drug Dabac. Saobraćajni i tehnički odsjek nije popunjen. Rad toga područja je u posljednje vrijeme gotovo potpuno onemogućen koncentracijom i strujanjem jakih neprijateljskih snaga glavnim komunikacijama a i jesenskom poplavom velikog dijela tog teritorija... Rad toga područja i inače je bio vrlo težak, a veza sa ostalim područjima slaba. Ipak područje je prilično uspješno izvršavalo zadatke kako ekonomske, odašiljanjem hrane u krajeve južno od Save, tako i u mobilizaciji, koja je, dok su postojali uvjeti, sa dosta uspjeha izvršena. Komanda je u relativno teškim uslovima rada pokazala mnogo upornosti i samostalnosti u radu. Komande mjesta i partizanske straže na tom području ne postoje.

 

4.

 

Komande mjesta i partizanske straže oformljene su u području moslavačkom, bjelovarskom i kalničkom. Ima ukupno osamnaest komandi mjesta i devet partizanskih straža...

 

5.

 

Najvažniji zadatci koji se postavljaju pred vojnu pozadinu su slijedeći:

1.) Pojačati suradnju sa organima narodne vlasti, NOF-om, održavanjem međusobnih sastanaka i na taj način omogućiti svestrano upoznavanje zadataka koji se postavljaju pred sve organizacije NOP. Ostvariti zajedničko i plansko rješavanje svih problema koji se nameću.

2.) Pojačati rad na vojničkom izdizanju boraca i rukovodioca, pojačati odgovornost pomaganjem, ukazivanjem direktne pomoći obilaskom, direktivama i pojačanom kontrolom na svakom sektoru rada.

3.) Pojačati rad na mobilizaciji uvlačenjem u rad svih organizacija i pojačanjem kadra koji rade na mobilizaciji.

4.) Na ekonomskom sektoru obezbjediti uspjeh kampanje za stvaranje rezervi hrane za vojsku, pomaganjem odborima i ostalim organizacijama.

5.)  Pojačati   rad   na   popravci   i   uspostavi   komunikacija   te   izgradnji mostova, kako bi saobraćaj mogao normalno da funkcioniše čim se koji dio teritorije oslobodi.«[1]

Zbog složenosti uvjeta za vođenje oslobodilačke borbe na području Zagrebačke oblasti morao je Štab 2. operativne zone, a kasnije i Štab Korpusa, razviti sistem veza na oslobođenom teritoriju i u jedinicama.

Oslobođenjem velikog teritorija u 1943. god. u Moslavini, zapadnoj Bilogori, Podravini, Kalniku i Hrv. zagorju stvoreni su uvjeti za organizaciju teritorijalnih žicanih veza koje su u jednom trenutku bile razgranate po čitavom teritoriju pod kontrolom vojnih područja, iako na pojedinim odsjecima njihova udaljenost od neprijateljskih uporišta nije bila velika.

Već potkraj kolovoza 1943. god. u Moslavini je formiran vod za vezu Komande Područja, koji je ubrzo prerastao u četu. Prvi vodnik za vezu bio je Franjo Zidar, borac 13. prolet. brigade »Rade Končar«, a kasnije komandir čete Nikola Tatalović.

Prva telefonska linija bila je uspostavljena između Komande Područja i Komande Čete za vezu područja. Centrala je bila postavljena u selu Podgariću. Na centralu je bio priključen štab 2. operativne zone za vrijeme boravka u Moslavini i bolnica.

Druga telefonska linija postavljena je do Gornje Garešnice i Popovca i svih komanda mjesta - Dubrava, Čazma. Kasnije, kad je oslobođena Čazma, centrala se nalazila najviše u Čazmi. Centrala je imala 100 brojeva. Takva veza omogućavala je stalnu i sigurnu vezu na čitavomu slobodnom teritoriju Moslavine.

Poslije kapitulacije Italije, oslobođenjem Varaždinskih Toplica, Novog Marofa, Ludbrega, Koprivnice, Novigrada Podravskog i Đurđevca žičana veza je iz slobodnog teritorija Kalnika, iz Ludbreškog Ivanca i Vel. Poganca uspostavljena sa svim komandama mjesta i isturenim stražama Komande područja Kalnik.

Pri odsjeku za vezu Zone (Korpusa) bila je organizirana i radionica u kojoj su se popravljale radio-stanice, telefonske centrale i telefoni.

Stalna žičana veza mnogo je koristila operativnim jedinicama prilikom duljeg zadržavanja na slobodnom teritoriju za vrijeme odmora, obuke, mobilizacije i suradnje s obavještajnim organima i intendantskim organima komandi područja.

Teritorijalne veze na slobodnom teritoriju najdulje su ostale u funkciji u Maslavini.

Iz navedenih izvoda stječe se prava slika složenosti djelatnosti korpusne vojne oblasti koja je u teškim prilikama uspješno obavljala, stvarajući najpovoljnije uvjete za djelovanje operativnih jedinica Korpusa i njihovo popunjavanje.

Nije bilo dana kad neprijatelj nije vršio upade prema slobodnoj teritoriji. Uvjeti za normalan rad i izvršenje zadataka u povoljnijim prilikama bili su jedino kod Bjelovarskog i Moslavačkog područja.